Ponovo uporabiti nešto što je svoju prvotnu funkciju izgubilo u razvojnom je smislu logično. Prerađivanje odbačenog, od smeća i automobila do vode i ener­gi­je, je konstanta u današnjem svijetu i temelj trajno usmjerenog razvoja. Tome se, dakako, pridružuju i prerađene, odnosno ponovo uporabljene zgrade; zapravo je njihovo prerađivanje jedan od najstarijih oblika reciklaže na svijetu. Nove situacije ili samo unose novi program u nepromijenjene ljušture ili pak nova uporaba prvotne strukture u potpunosti mijenja. Mjestance Lucca i njegov amfiteatar, koji u novim prilikama postaje jezgra urbanizacije, odlič­no ilustriraju raspon promjenjivosti uporabe.